SAVEZNIČKO BOMBARDIRANJE LIVNA – NAJVEĆE RAZARANJE U POVIJESTI (Kata Liović i kći pronađene u ruševinama zagrljene)
LIVNO

Na Duhove
1944. godine (28. i 29. svibnja) Livno je pretrpjelo najveće razaranje u
svojoj povijesti. Iako praktično nebranjeno (bez ikakve protuzračne
obrane), američki (više) i engleski (manje) zrakoplovi, protivno svim
međunarodnim konvencijama, istresli u ta dva dana svoj smrtonosni i
razarajući teret na Livno. Teški bombarderi (četveromotorni
Iiberatoriu) tepisima velikih bombi bombardirali su naš grad s jedinim
ciljem: Livno što više razoriti. Glavni pravac udarnog tepiha bombi je
išao od zapada Prikorike, most na Bistrici, Žitarnica, Karanfilka i
prema Ćefinom brigu… Sravnjen sa zemljom je bio cijeli centar grada,
Građanska škola, most, Gotovčeva kuća, zgrada Kotarske oblasti, zgrada
HGD-a ”Dinara”, džamija Perkuša,.. i još bezbroj zgrada. Poginulo je i
ranjeno preko 200 građana civila.


Žrtve bombardiranja bili su isključivo civili (starci, žene i djeca), tako da osim razaranja grada nije bilo nikakvih vojnih učinaka. Bombardiranje Livna izvedeno je protivno svim tada važećim međunarodnim konvencijama koje se odnose na pravila rata. Naime, još je u uvodu Petrogradske deklaracije (1868.) izrečeno da je jedini opravdani cilj borbe u ratu da se oslabe vojne snage neprijatelja. Ali kako povijest piše pobjednik, zaboravljaju se svi slučajevi kršenja ratnog prava s njegove strane. Ni najveći moralisti nisu previše raspravljali o bombardiranju Dresdena (u kojem nije bilo vojnih ciljeva), kad je poginulo oko 130.000 civila.
Iviješće 758. bombarderske eskadrile, Misija 48. pri glavnoj zrakoplovnoj bazi u Italiji tada je išao ovako:
” Livno razneseno u komadiće, otpora nije bilo, ni protuzračne obrane. Misija uspješno okončana…..”

Svi smo
dakle označeni kao fašisti. Svako biće. Svaka nacija u Livnu. Sve se
imalo sravniti. Među ostalima prilikom bombardiranja Livna tada su
poginuli: Ivka Vujanović (1870.), Pava Marjanović (1875.), Jozo Trboglav
(1877.). Kata Liović (1886.) i kći (pronađene u ruševinama zagrljene),
Stipo Bagarić (1884.), Jozo Konta (1885.), Ljuba Konta (1890.), Luca
Bagarić (1887.) … Dakle, zaista, samo starci, žene i djeca. Apsurdno je,
ali i za ovakve čine dodjeljivane su medalje za hrabrost.
Pamte se i
danas priče očevidaca kako je taj dan prepuna, ko šipak, pećina ispod
Veis kule poslužila kao sklonište. Bombardirani su Bosanska Krupa,
Prijedor, Banja luka, Drvar, Knin, i na kraju Livno. Toga dana, na
Duhove, 29. svibnja 1944. godine bačeno je 540 tona bombi.
Na povratku
sretni i nasmijani članovi posade, među njima i poručnik navigator
Edmundo Pizzarello, poručnik 759. bombarderske eskadrile. Dojučerašnji
fašist. Sada antifašist. Kojem ženevske konvencije niti zabrana
granatiranja civilnih objekata ne znače ništa.
Misija OK !
A.......SADA NIJE ISTO ....????
OdgovoriIzbriši