"BUŠIĆI": Ratnički spomenar - Sjećanja

dana
Ovo je jedan dio priče o postrojbi koja je dobila nadimak- Neprobojna

1. BOJNA
Početkom 1992.znalo se da je rat i na prostorima Herceg- Bosne neminovan. U ožujku su se iz Hrvatke vojske stigli momci iz ovih krajeva sa zadaćom da ustroje profesionalnu postrojbu i tako pripreme obranu. Odaziv je bio ogroman. U Posuškom Gracu su 18. ožujka 1992 formirane tri jedinice: Posuška, Širokobriješka i Ljubuška.

Ubrzanu obuku prekida prvi odlazak na teren. Bio je to Krivodol kod Mostara, gdje momci stječu prva ratna iskustva.Odmah potom prelazi se na crtu obrane Livna.

Nižu se tereni:Koričina, Borova Glava, Osinja Glava, Bućine Košare, Cincar, Strupnić, Čelebić.
Rat je postao stvarnost okrutna i teška, poginula su šestorica, među njima i dvojica osnivača širokobriješke postrojbe.

 Stisneš zube i boriš se dalje, boriš se za sebe i za poginulog. Što reći? Tučeš se za svoje - rečenicu prekida sjeta - ali ne zaboravljaš ih..... Nikada!
Nakon prisege u Posuškom Gracu svo se raspoloživo vrijeme između terena koristi za obuku i potpunu postrojbe ljudstvom.

Prva prava borbena akcija bila je na Čomorima, u prvoj polovici studenog 1992. Nakon teške i iscrpljujuće bitke, izloženi neprestanoj topničkoj i pješačkoj vatri, pripadnici 1.bojne zauzimaju važne kote. Neprijateljske su snage razbijene i potisnute u dubinu područja. Radost pobjede zasjenjena je spoznajom o pogibiji pojedinih suboraca i o većem broju ranjenih.

No ostaje činjenica da je neprijatelj imao mnogostruko veće gubitke i da je akcija uspješno izvedena.
Od tog dana neprijateljska izvješća i mediji s respektom govore o "BUŠIĆIMA".

- Poznavajući snagu naše postrojbe, zapovjedništvo nam dodjeljuje teške zadatke i terene, među njima Bugojno, Uskoplje, Novi Travnik, Blagaj. A težina akcije ima svoju cijenu. To su životi naših suboraca ili njihova ranjavanja. Ipak, nikad nismo pomislili na odustajanje - pričaju vojnici.

Promjene političke i vojničke situacije dovode u 1993. do niza akcija koje slijede jedna za drugom. Vojska takoreći nema vremena za odmor. I dok posuška bojna izvodi akciju na Bokševici, širokobriješka se bori za Mostar. Obje su akcije uspjele, zadaci su potpuno obavljeni. Bilo je i novih žrtava. Kao i uvijek, žrtve su na protivničkoj strani bile mnogo veće, a neprijatelj najbolje zna kakvo je bilo svarno stanje. Potkraj lipnja '93, postrojbe koje su držale Bokševicu nakon našeg osvajanja, priseljene su da je prepuste neprijatelju. "BUŠIĆI" opet dobivaju zadatak da vrate ono što su već osvojili. Akcija je djelomično uspjela. Međutim, žrtve su bile neminovne.Tko je prošao Bokševicu, prošao je kroz pakao. I nema tog vojnika kome se nije zauvijek urezala u pamćenje, uvjereni su svi "BUŠIĆI".

- Nije bilo vremena za pravi odmor - pričaju pripadnici 1.bojne.
Opet odlazimo na nove ratne zadatke, u središnju Bosnu. Osim držanja crte, a kad smo je mi držali, neprijatelju nikad nije uspio prodor, zajedno smo s ostalim postrojbama odradili akciju Mačkovac početkom rujna, bez gubitaka u vlastitim redovima. Studeni '9. proveli smo izviđajući na uskopljanskoj bojišnici. U siječnju 1994. držimo crtu Rajci - Vilić Polje.

Ratni je put 1.bojne bio dug i trnovit, odnio je mnoge žrtve. Vojnici su svoje zadatke najčešće izvršavali ondje gdje je bilo i najteže. U dvije ratne godine, odanost i služba domovini bile su na prvome mjestu. Vojnici 1.bojne spremni su i daljeobavljati svoje vojničke zadaće, ne žaleći sebe, a pogotovo neprijatelja.

"BUŠIĆI"

Primjedbe

Objavi komentar