Lipanj 1992. godine. Interventni vod bojne "Kulin ban" stiže na komušansko ratište. Po dolasku smještamo se u bazu u Crnoj Rijeci. Sudjelujemo u mnogim akcijama. Izviđamo teren, u svakom trenutku moramo biti spramni da pomognemo ondje gdje neprijatelj najjače napada.
Svaki dan dobivamo zapovijed za intervencije. Agresor silovito udara na svim crtama obrane.
I kad Gluvi zapovjedi polazak svi su spremni za pet minuta.
U našem vodu su sve iskusni momci koji su prošli mnoga ratišta širom Hrvatske.
Nekoliko je momaka iz "Bosanskih Zmajeva", a nekoliko iz Pukovnije ABB.
Mi iz Pukovnije "Ante Bruno Bušić" došli smo u Žepče da pomognemo pri ustrojavanju profesionalne bojne u sastavu Pukovnije. Tu su : Kruno, Iko , Duspara, Mačak, Ihan, Gluvi, Gara, Princip, Karača, Balija i mala Blaženka.
Kad se išlo u izviđanje ili akciju svi su išli. Rečeno nam je da je naša crta pukla, neprijatelj žestoko napada na koti Ivanove Njive.
Uzimamo opremu i krećemo. Ivanove Njive su uzeli naši prije dva dana ,sad neprijatelj žestoko napada da bi vratio izgubljene položaje. Naš zadatak je uništiti bestrzajac koji se nalazi oko tisuću metara i stvara velike probleme. Uspinjući se na kotu presrećemo brojne ranjene i vojnike koji izvlače poginule. Između pada granata pretrčavamo, stižemo na vrh kote. Ondje -rasulo. Puno ih bježi, ranjenici umiru jer im nema tko pružiti prvu pomoć. Na drugoj koti vidimo neprijatelja golim okom kako puni minobacače. Nemamo cijevidovoljno jakog dometa, nemožemo im ništa. Pronašli smo jedan minobacač MB 60, u njemu se mina zaglavila i tako je ostavljen jer naši nisu znali s njim rukovati.
Odlučujemo unatoč napadu ići naprijed i izvršiti zadatak i uništimo bestrzajac.
Privlačimo se oprezno , puzimo po čistini. Prešli smo nekih pet stotina metara. Ostalo je da prijeđemo kroz šumu oko dvije stotine
metara, odande bismo mogli gađati bestrzajac.Primjećeni smo tek tada nastade pravo granatiranje, plutoni padaju svud oko nas, stavljaju punjenja sa suzavcem koji padaju sasvim blizu nas.Nemaš više vremena da potražiš bolji zaklon, ostaješ gdje si se zadesio. Tko u vodi, tko u blatu, ni glave nemožeš podići . Prođe ti kroz glavu:" Daj Bože da me više pogodi, da me nema", pa pogledaš oko sebe da vidim jesu li i drugi čitavi. Okrenem se prema Dujsi, vidim da se pipa po nozi i govori :"Izgleda da me malo pogodilo"
Mrga, koji se nalazio iza Duspare kaže da je i on dobio u leđa i da nije opasno. Tako ležimo pet sati na jednom mjestu,cigaretu
bi zapalio,a nemožeš ni to. Gluvi odlučuje da se povučemo, da od akcije nema ništa. Pretrčavamo pet- šest metara pa zalegneš i tako. Četnici su već na vrhu kote mješaju se s našima, više ih nemožeš ni raspoznati jer imaju iste odore kao i mi. Izvlačimo se tako da svatko gleda na sebe. Izvlačimo se do podnožja kote i tu čekamo da se svi izvuku. Okupljamo se, uspostavljamo novu crtu da zaustavimo neprijatelja. Dok učvršćujemo crtu , vijest iz zapovjedništva o mnogim stradalima u našim redovima.
Dvanaest poginulih, tri zarobljena, oko dvadeset ranjenih.
Naveče, zapovjed da se interventni vod povuče jer se neprijatelj primirio.
Tog tužnog dana na kotu Ivanove Njive palo je oko dvije tisuće granata. Nikad ga neću zaboraviti.
Ivan Begić- Čiko
Primjedbe
Objavi komentar