Prosinačke žrtve 1918., ubojstvo Stjepana Radića 1928., Sibinjske žrtve 1935., Senjske žrtve 1937., etnička čišćenja Hrvata za vrijeme te nakon Drugog svjetskog rata, Bleiburška tragedija 1945. i poratni Križni putevi, ratni i poratni aristocid izvršen nad hrvatskom intelektualnom, vojnom i upravljačkom elitom, masovno otimanje i pljačka imovine Hrvata, ratna i poratna nasilna mijenjanja demografske slike hrvatskih krajeva, ubojstvo Nahida Kulenovića 1969., Brune Bušića 1978. te mnogih drugih hrvatskih iseljenika, masovna iseljavanja Hrvata, što iz gospodarskih, što iz političkih razloga, nestanak velikog broja Hrvata iz Srijema i Vojvodine te Zaljeva hrvatskih svetaca - Boke Kotorske, slom Hrvatskog proljeća 1970.- ih godina, progoni i zatvaranja svjesnih hrvatskih rodoljuba, strahote Golog Otoka, Domovinski rat, Vukovarska tragedija 1991. te još stotine tisuća znanih i neznanih hrvatskih grobova te stotine tisuća raseljenih Hrvata diljem svijeta, razjedinjenost hrvatskog državnog, povijesnog i narodnog teritorija, neprirodan izgled i povijesno neopravdana umanjenost današnjeg teritorija Republike Hrvatske, duboka ideološka podijeljenost u velikom dijelu hrvatskog naroda, zatiranje i današnja kriza hrvatskog nacionalnog identiteta u što se može ubrojiti i nastanak uskogrudnog shvaćanja pojma Hrvat kao istoznačnice pojmu katolik te udaljavanje od Hrvata ostalih vjeroispovijesti, udaljavanje Hrvata od tradicionalnog srednjoeuropskog i sredozemnog uljudbenog kruga i mentaliteta te uvođenje prvo u zaostali i strani balkansko - bizantinski, a kasnije komunističko - ateistički način razmišljanja i ponašanja koji su ostavili duboke negativne posljedice na hrvatsko društvo koje danas osjećamo, današnja gospodarska nerazvijenost, moralna kriza i situacija u Hrvatskoj su samo od nekih negativnih izravnih ili neizravnih posljedica slijepog i nerazumnog ulaska Hrvatske u razne jugoslavenske saveze i državne zajednice tokom 20. - og stoljeća te sluganskog prihvaćanja takvih saveza od jednog dijela hrvatskog naroda.
Ne dopustimo da nam se ikada više to ponovi. Ne dozvolimo obnove niti nove začetke nikakvih Jugoslavija, Jugosfera, Zapadnih Balkana, Balkanskih unija, regija, raznih saveza i udruženja iz kojih smo izlazak skupo platili. Nemojmo spas od današnjih problema tražiti u prošlosti, u nekakvoj slijepoj » jugonostalgiji « već suočimo se s problemima, ne budimo kukavice, oslonimo se na vlastite snage, gledajmo u budućnost i borimo se da Lijepu Našu izgradimo što ljepšom, bogatijom, naprednijom i pravednijom. Žrtve naših predaka od stoljeća sedmog to zaslužuju.
Povijest Hrvata je izuzetno bogata i ispisana junačkim djelima i visokim kulturnim i znanstvenim postignućima. Naša kultura i posebnost su naš identitet čije uklapanje u bilo kakve " jugoslavenske " i bilo kakve druge okvire te brisanje hrvatske posebnosti predstavlja zločin protiv naših predaka, naše povijesti, naše sadašnjosti i budućnosti. Hrvati su narod svoj na svome, narod zaseban i različit od bilo kojeg drugog naroda te kao takav ima pravo postojati i graditi svoju sreću u svojoj nezavisnoj hrvatskoj državi. Hrvati imaju pravo na državu, na sreću i blagostanje, ali i obavezu graditi mir, no taj mir mora biti zasnovan na pravdi, općeljudskoj i narodnoj. Mi Hrvati imamo obvezu poštivati tuđe, ali prije svega moramo naučiti voljeti svoje.
Cjelokupna hrvatska povjesnica još od vremena kneza Ljudevita Posavskog i njegovih ustanika je stalna, bezpoštedna borba jednog naroda malog brojem, ali velikog srcem, poštenog i junačkog, ali naivnog, naroda sjajnih bojovnika, ali loših političara, predvođenog svojim najsjajnijim sinovima i kćerima za narodnu i državnu nezavisnost protiv mnogo jačih tuđina, silnika i moćnika potpomognutih brojnim domaćim izdajnicima i malodušnicima, " tuđim konjušarima i plaćenicima ", " slavoserbima ", " orjunašima ", " nastašama ", " stokom sitnog zuba " čije je postojanje u tijelu hrvatskog naroda zapravo najveća povijesna i narodna nesreća Hrvata.
Izvor: CroatSydney
Primjedbe
Objavi komentar