(Jeremija 12, 4-5)
Jeremija vapi Bogu s nekim problematičnim pitanjima u glavi. To su standardna pitanja koja ljudi postavljaju kada stvari počmu ići krivo u osobnom životu ili u životu zajednice ili nacije.
Nedavno sam čuo da je vrlo dobro poznata i omiljena djevojka tajanstveno nestala i nitko nije znao gdje je. Svi njezini prijatelji srednjoškolci su molili za nju. Bila je kršćanka, a oni su bili sigurni da će je Bog zaštititi. No, došle su vijesti da je pronađeno njezino mrtvo tijelo. Bila je zlostavljana i na koncu ubijena.
Ovi mladi ljudi su bili zapanjeni i neprestano su postavljali isto pitanje: Zašto? Ako postoji Bog ljubavi i moći, zbog čega ništa nije učinio u svezi toga? Ako je on moćan i silan Bog, mogao je djelovati. Ako je on Bog ljubavi, on bi želio djelovati. Zašto samo sjedi i pušta da se stvari, kao što je ova, događaju? To je jedno od velikih pitanja s kojima se suočava naša vjera. To je upravo jedan od razloga zašto je Jeremija vapio Bogu.
Božji odgovor je vrlo zanimljiv. U biti, Bog kaže: Jeremija, što ćeš ti učiniti kad stvari postanu gore? Ako te ovakve stvari ruše, ako su ovakve stvari izazov tvojoj vjeri i ako se ti uzrujavaš i kukaš i vapiješ meni i postavljaš ovakva pitanja zbog njih, što ćeš onda ti učiniti kada stvari postanu daleko gore?
Kamo ćeš se onda okrenuti? Na što ćeš se onda osloniti? Ako si se utrkivao s pješacima i umorio se, što ćeš onda učiniti kada se budeš utrkivao s konjima? I ako trečeći otvorenim poljem padaš, što ćeš učiniti kada se suočiš s vrelom, vlažnom đunglom gdje guštara sputava svaki tvoj korak?
To su prava pitanja, zar ne?
Mi znamo da je Isus rekao kako se budemo približavali kraju, javljat će se potresi i glad i ratovi, a narodi će se dizati protiv naroda; zastrašujuće stvari će se zbivati na moru - rika valova – ljudi će biti u strahu. I on sve to nazva početkom tuge - samo početak tuge.
Božje pitanje Jeremiji glasi, a i nama danas, ako vjera naša biva hladna i blijeda i slaba uslijed svih današnjih pritisaka, što ćete učiniti kad se stvari pogoršaju? Kako ćete se natjecati s konjima, kada ste se predali u utrci protiv pješaka?
Pa, Jeremija očekuje da Bog ponese njegov teret. Mislim da je većina nas doživjela šok u svojem kršćanskom životu, kad smo došli do tog stupnja u kršćanskom razvoju u kojem smo očekivali da Bog stalno, s lakoćom, rješava naše probleme.
I onda jednog dana on to nije učinio!
To je uvijek šokantno za nas, ali i za Jeremiju. Bog ne govori: "Ne brini, Jeremija, ja ću riješiti tvoje probleme. Ja ću se pobrinuti za sve. Nećeš imati više brige. Idi, vrati se natrag na posao."
On kaže: "Jeremija, biti će gore, puno gore; i što ćeš onda?"
Gospodine, podari mi snagu potrebnu za biti spreman za sve što mi se može naći na putu. Ja znam da u sebi nemam snage za izdržati, ali ti me možeš osnažiti da budem spreman za sve što može doći na moj put. Znam da nemam snage u sebi da izdržim, ali ti me možeš ojačati da čak uspijem proći šikarom pokraj Jordana.
Bog ne smiruje naše strahove lažnim obećanjima.
Jesmo li danas uspostavili istinsko povjerenje prema Bogu koje će nas sutra iznijeti kroz još veće nevolje?
Photo i tekst: Uvijek Nedjeljom
Primjedbe
Objavi komentar