In memoriam: Miroslav Gudelj – Velaga Migi

Točno prije 26 godina ostavio je svoj mladi život, svoja Poljica, majku, oca i trojicu braće. Prolazile su godine i Miroslavovi posmrtni ostaci tek su nakon mirne reintegracije istočne Slavonije 1998. godine preneseni u njegova rodna Poljica. 

Miroslav- Migi Gudelj Velaga, rođen je u Poljicima (Imotski) 1970., a 1991. poginuo u blizini Iloka. Prilikom ekshumacije (nakon mirne reintegracije) u džepu uniforme pronađena je pjesma napisana pred smrt.

MIGIJEVA PJESMA

I dok ruka pušku steže

suza suzom oko guši,

nema praga što me veže,

snovi teški, sve se ruši.

Obiša’ sam mnoga vrata,

nemam kuda ali moram proći,

u Poljica moga brata

ovo pismo mora doći.

Ne tuguj mi moj Ivane,

moj Josipe još nas ima.

Ne tuguj mi moj Mladene,

ja ostavljam zavjet svima.

I dok padam, ja se dižem,

u pomoć vas moram zvati

uvijek prvi drugog stiže

gdje će zadnji život dati.

Ne tuguj mi moj Ivane

Hrvatska je naša nada,

Idi dalje, liječi rane

evo Hrvat za dom pada!