Sjećanje: Prešućena smrt velikog domoljuba i čovjeka Ive Fabijana

Pismo supruge pokojnoga hrvatskoga pjevaca Ive Fabijana (Arhiva internet stranice hrvatskog vjesnika iz Australije, croatianherald.com, 2007g.)

Nas Ivo živi dokle god mi o njemu mislimo

Poštovani prijatelji Ive Fabijana! 

Ponajprije šaljem najtopliji pozdrav iz Domovine svima koji je sanjate i čeznete za njom. Ja sam Vjera, supruga pokojnog Ive Fabijana, pjesnika i skladatelja koji je bezbroj puta bio u Australiji i donosio vam riječ hrvatsku. Prelistavajući neke podatke o pokojnom suprugu vidjela sam u vašim novinama Hrvatski vjesnik članak koji je napisao gospodin Željko Dogan. 

Želim mu svim srcem zahvaliti na toplim i iskrenim riječima koje je napisao o njemu. Ne znam je li vas suradnik ili novinar, ali valjda cete mu nekako prenijeti mu ovih par rijeci koje mu želim uputiti. Poštovani gospodine Željko! Neobično sam bila iznenađena Vašim člankom kojim ste australsku javnost obavijestili o Ivinoj smrti. Rijetko se takav tekst pojavio u hrvatskim novinama u Domovini. Sto je tome razlog, ne znam , ali da je Ivo izgorio u borbi za boljitak Hrvatske, u to nema sumnje. Budući da ga poznajete od studentskih dana, onda znate da je sve to i istina. On je samo jedan u nizu onih koji nisu pitali ništa jer su zov Domovine nosili u genima. Sve za nju, sve njoj! Dao je sveg sebe i kad je to bilo potajice u studentskim domovima, kao i javno sirom svijeta. Mnogi su s estradne scene čekali hoće li se sto njemu dogoditi, hoće li ga Udba svezati i odvesti, pa kad su vidjeli da je čitav, tek onda su izvirili i odjednom postali "Hrvati". Na njegovoj grbači zaradili su mnogi i smijali mu se iza leda. 

A neka cijeli svijet zna da su ga mučki izbacili iz Ministarstva obrane jer je tamo bio vojni glazbenik. Kad je na vlast došla ministrica Antunović, Ivi vise nije bilo mjesta pa ga je izbacila, namjestivši mu takozvani sporazumni otkaz radi preustroja Oružanih snaga. No,neka joj sudi Bog. Ja neću. Neka se zna da nasa djeca imaju očevu mirovinu manju od 130 eura. Ne znam koliko je to u australskim dolarima. Smiješna cifra, zar ne? Nije ni u najružnijem snu zamišljao da će se sve tako dogoditi. I bio je razočaran, izdan. Vjerojatno se tako osjećao i Antun Gustav Matoš jer je i sam mlad skončao od ljubavi prema Hrvatskoj. A iza njega jos mnogi domoljubi, ratnici koji nisu mogli izdržati nepravde koje su im nanijeli mnogi i zato imamo svako malo suicide. Ivo je obolio teško. Podnio je tešku operaciju mozga koja je trajala 7 sati. Prognoze su bile mjesec dana, ali nasa ljubav prema njemu i briga za nj, učinile su da je poživio 14 mjeseci. Cak dosta kvalitetno. Napisao je jos nekoliko pjesama, na izvjestan način se oprostio od obitelji, premda nikad nismo razgovarali o bolesti. On je štedio nas, a mi njega. Ne bih Vam govorila o lijekovima koje sam morala iskati od mnogih velikih poduzeća jer je bilo nemoguće to plaćati mojom profesorskom placom, a vjerujte da je koštalo vise od 200 000 kuna. Bog je u svemu imao prste. On je slao ljude, On je nabavljao na vrijeme sve sto je trebalo, a na kraju nije dao da Ivo umre u boli, nego u snu. 

Što da Vam pričam kako nam je. Kao da sanjamo neki čudan san ili kao da je otišao negdje na turneju i vratit će se s onim svojim osmjehom i brkom, s gitarom pod rukom. 

Ja zahvaljujem Bogu sto sam bila s tim iznimnim čovjekom skoro 31 godinu zajedno, sto smo izrodili krasnu djecu: Ivona ima 28, Matea 18, a Ivo 11 godina. Ponosna sam sto je bas on bio moj čovjek i sto će to ostati dovijeka. Kaže sveti Pavao da ljubav nikad ne prestaje. I to je jedina istina koja postoji. Od te ljubavi živimo i dalje, njegova energija je neuništiva. Njegova ljubav nije nestala njegovim tjelesnim nestankom. A da nikad neću preboljeti sto je otišao tako rano, i to je istina. Zašto je tako moralo biti, tko zna. Kako je na pogrebu rekao gospodin Pero Gotovac "nadareni uvijek odlaze prerano", to je istina. Sto će vrijeme reci o njemu, ne znam. Znam samo da je mnogi umjetnički put na ovim prostorima završio bas tako. 

Neka mu Gospodin nadoknadi sve sto mu je nedostajalo na ovom svijetu, neka ga On utješi, neka mu da priliku da i tamo gore svira još ljepše nego ovdje jer uostalom On mu je i dao te talente. Vama još jednom zahvaljujem na toplim riječima u Hrvatskom vjesniku. 

Živi nas Ivo dokle god bude nas koji o njemu mislimo, molimo za njega, dokle bude riječi hrvatske koju je s toliko ljubavi pronosio svijetom. Hvala svima koji ga nosite u srcu. Pozdravljam svu brau u Australiji i blagoslivljam sve koji ga poznaju, kod kojih je bio, koji su mu pružili gostoprimstvo, koji slušaju njegove pjesme.

S duznim postovanjem 

Vjera Mrvelj